ja njega su se uec pomalo zamteresiraJi i znanstvenici, 'ti narodnoj medicini pripisuju mu utjecaj na snižavanje krvnog tlaka, smanjivanje masnoća, u krvi i pozitivno djekovanje kod ovapnjenja zida. Njegovo djedovanje potvrđenoje suvremenim kemijskim i farmakološkim ispitivanjima.
DROGA:
Beremo svježe zelene nadzemne listove. Koriste se u obliku sokova ili salata. Biljka niče u travnju a vene u lipnju. U to vrijeme svježi medvjedi luk koristimo u duljem razdoblju.
Koristimo svježe iskopane duguljaste lukovice koje su znatno manje od češnjakovih.
Stanište i rasprostranjenost
Raste u cijeloj Hrvatskoj, od nizina do gorskoga pojasa, u šumama i medu grmljem. Raspoznajemo ga po tipičnom mirisu koji podsjeća na češnjak, tako da nema opasnosti od zamjenjivanja s nekom drugom, čak i otrovnom biljkom.
Srodne vrste:
Kod nas rastu još brojne druge vrste luka koje možemo raspoznati po više ili manje izraženom mirisu luka ili češnjaka. Planinski se srijemuš (Allium victorialis L.) u krajevima u kojima je čest katkada koristi u kuhinji, za začinjanje salata. Druge vrste uglavnom ne koristimo.
Sastav i aktivne tvari
Medvjedi luk sadrži tvari u kojima ima sumpora, a slične su onima koje ima češnjak, npr. tiosulfinate i ajoene u različitom količinskom sastavu
Djelovanje i uporaba: Djeluje jednako ili slično kao češnjak. Utječe na igregaciju krvnih pločica, snizuje kolesterol i krvni dak. Koristimo ga kao tonik kod probavnih poremećaja i preventivno protiv ovapnjenja žila
pripravci:
Za proljetne kure uzimamo svježe listove, a za ljetne lukovice iz kojih spravljamo sok. Dvije šake listova ili lukovica izmiješamo u miješalici sa 100 ml vode, ocijedimo i spremamo u hladnjak. Uzimamo triput na dan, po dvije žlice soka. Listove spravljamo kao špinat ili ih dodajemo salati.
