bijeli sljez, obični bijeli sljez, pitomi sljez, lat. Althaea officinalis

ljekoviti sljez, sljezovina porodica: Malvaceae sljezovi
. .
Sljezje stara ljekovita biljka. DCraljDCarlo Tleliki u svomje djelu
Gapitularia cfe vi/Iis vel curtis odredio da se mora uzgajati na njegovim državnim imanjima. CEilo bi dobro da ia ljekovita biljka češće ulazi i u naše vrtove, jer sa svojim baršunastim listovima i ružičastim cvjetovima izgleda vrlo privlačno. 3 danas je vrlo vaina za liječenje kašlja i želučanih tegoba, a tek u posljednje vrijeme otkriven je njezin utjecaj na imunološki sustav.
droga:
ALTHAEAE RADIX: Ujesen ubiremo odebljale korijene jedno- ili dvogodišnjih biljaka. Tada je količina sluzi najveća. Starije, odrvenjelo korijenje ima bitno manje aktivnih tvari. Korijene operemo, možemo ih i oguliti tako da ostanu posve bijeli, rezrežemo po dužini i brzo osušimo. Uglavnom koristimo umjetne izvore topline, ali ne tako da temperatura prijeđe 35°C. Sušenje traje više dana. Osušeno korijenje narežemo na pola centimetra dugačke komadiće ili ga razmrvimo. Drogu čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Nepotpuno osušena droga često popljesnivi, poprimi mrlje i neugodan miris. Idealna je droga sluzava i ima blag, karakterističan miris. Droga iz ljekarne najčešće potječe iz kultura u Mađarskoj, Njemačkoj, Belgiji i Francuskoj.
ALTHAEAE FOLIUM: Meke, dlakave listove ubiremo u doba cvatnje, u lipnju i kolovozu; potom ih dobro sušimo. Istodobno možemo ubirati i svijet- loružičaste cvjetove.
Stanište i rasprostranjenost
Raste na vlažnim livadama, grmovitim mjestima, uz potoke, u blizini naselja. Katkada se uzgaja u vrtovima. Zbog iznimnih ljekovitih svojstava sljez bi trebao rasti u svakom vrtu.
Srodne vrste=
U nas rastu i druge vrste sljeza koje se ne koriste, iako svi predstavnici porodice sljezova sadrže podosta sluzi.
Sastav i aktivne tvare
Korijen ujesen sadrži 15% sluzi, u proljeće tek 5-6%. Listovi i cvjetovi sadrže 6-9% sluzi. U korijenu se nalazi i mnogo škroba, usto još pektin, biljni steroli, ponešto
eteričnog ulja, bjelančevina i aminokiselina. Sluzi se u korijenu nalaze u posebnim sluznim kanalima, koji nastaju tako što se stanične stijenke zasluze. Posljednjih je godina utvrđeno da polisaharidi kompleksne trrađe stimuliraju imunološki sustav i djelomično suzbijaju razvoj tumora. Razgranati heteroglikani, koji nerijetko sadrže glukuronsku kiselinu, osim u sljezu otkriveni su i u pirici, nevenu, kamilici, brđanki, bijeloj imeli i nekim stranim ljekovitim biljkama (>sluzi, str. 16).
Djelovanje i uporaba:
Biljne sluzi lokalno djeluju na kožu i sluznicu i sprječavaju te ublažavaju sve vrste upala u cjelokupnom probavnom traktu, kod proljeva, osobito u dojenčadi i manje djece, pri upali želučane i crijevne sluznice, so- matskim želučanim bolestima, čirevima na želucu. Poseban je način uporabe ulkusna kura. Važna je uporaba i kod katara glasnica, kod promuklosti, kašlja, hripavca, upala usne šupljine, kod paradentoze i rasta zuba u djece. Obloge koristimo kod upala na koži, svrbljive, suhe kože u djece s neurodermatitisom te svrbeža kože u starosti. Velike molekule sluzi mogu vezivati vodu, pa tako kožu održavaju glatkom i mekom. Vrući oblozi pospješuju dozrijevanje ognojaka.
Uporaba u veterine
Kod tvrdog vimena i za omekšavanje čireva upotrebljavamo obloge s toplom pastom od korijena. Kod kašlja i plućnih bolesti, pri crijevnim bolestima, proljevima i kolikama životinjama dajemo čaj.
Neželjena djelovanja:
Sljez je vrlo preporučljiva droga koja treba biti sastavnim dijelom priručne ljekarne i pratiti nas na putovanjima i godišnjem odmoru. Tako ćemo, naime, izbjeći nebrojene neugodnosti.
Pripravci:
caj:
Dvije čajne žličice suhog korijena (može i svježeg) namočimo u hladnu vodu i ostavimo da odstoji nekoliko sati. Prije ispijanja ugrijemo do prikladne temperature. Vruću vodu ne koristimo jer se škrob koji se nalazi u drogi djelomično zasluzi i sprječava ekstrakciju biljnih sluzi. Tako spravljamo i čaj od listova i cvjetova. Koristimo ga i za ulkusnu kuru >crni sljez, str. 154.
Kad nemamo čaja, korijen jednostavno žvačemo. Čajne mješavine:
>aniš, str. 182; >hrast, str. 198; >islandski lišaj, str. 78.
Katkad se preporučuje mješavina jednakih dijelova korijena, listova i cvjetova sljeza. Čaj spravljamo kao hladnu iscrpinu i pijemo po dvije do tri šalice na dan. Druge čajne mješavine spravljamo kao oparke. Kod kašlja i prehlade osobito su djelotvorne mješavine:
korijen bijelog sljeza podbjelov list komoračov plod list suličasta trpuca i
korijen bijelog sljeza komoračov plod anišov plod
Althaeae radix 25 g
Farfarae folium 25 g
Foeniculi fructus 25 g
Plantaginis lane. folium 25 g
Althaeae radix 30 g
Foeniculi fructus 20 g
Anisi fructus 20 g
Za spravljanje oparka uzimamo po dvije čajne žličice prve ili druge mješavine. Na dan pijemo po tri šalice vrućeg, medom zaslađenog čaja.
korijen bijelog sljeza Althaeae radix 50 g
list bijelog sljeza Althaeae folium 30 g
korijen glatkog sladiča Liquiritiae radix 20 g
Mješavinu namočimo u hladnu vodu. U njoj je držimo pola sata; potom ugrijemo do temperature prikladne za pijenje.
Zaslađeni čaj pijemo kod kašlja, a nezasladeni kod želučanih tegoba.
Kozmetika: >koža, str. 36
oblozi:
Tople obloge od razmrvljene droge stavljamo na ognojke, kako bi prije dozreli i omekšali.

medvjeđi luk, divlji luk, srijemuš lukovi, lat. Allium ursinum

porodica: alliaceae, medvjeđi luk, divlji luk, srijemuš lukovi

ja njega su se uec pomalo zamteresiraJi i znanstvenici, 'ti narodnoj medicini pripisuju mu utjecaj na snižavanje krvnog tlaka, smanjivanje masnoća, u krvi i pozitivno djekovanje kod ovapnjenja zida. Njegovo djedovanje potvrđenoje suvremenim kemijskim i farmakološkim ispitivanjima.

DROGA:

Beremo svježe zelene nadzemne listove. Koriste se u obliku sokova ili salata. Biljka niče u travnju a vene u lipnju. U to vrijeme svježi medvjedi luk koristimo u duljem razdoblju.

Koristimo svježe iskopane duguljaste lukovice koje su znatno manje od češnjakovih.

Stanište i rasprostranjenost

Raste u cijeloj Hrvatskoj, od nizina do gorskoga pojasa, u šumama i medu grmljem. Raspoznajemo ga po tipičnom mirisu koji podsjeća na češnjak, tako da nema opasnosti od zamjenjivanja s nekom drugom, čak i otrovnom biljkom.

Srodne vrste:

Kod nas rastu još brojne druge vrste luka koje možemo raspoznati po više ili manje izraženom mirisu luka ili češnjaka. Planinski se srijemuš (Allium victorialis L.) u krajevima u kojima je čest katkada koristi u kuhinji, za začinjanje salata. Druge vrste uglavnom ne koristimo.

Sastav i aktivne tvari

Medvjedi luk sadrži tvari u kojima ima sumpora, a slične su onima koje ima češnjak, npr. tiosulfinate i ajoene u različitom količinskom sastavu

Djelovanje i uporaba: Djeluje jednako ili slično kao češnjak. Utječe na igregaciju krvnih pločica, snizuje kolesterol i krvni dak. Koristimo ga kao tonik kod probavnih poremećaja i preventivno protiv ovapnjenja žila

pripravci:

Za proljetne kure uzimamo svježe listove, a za ljetne lukovice iz kojih spravljamo sok. Dvije šake listova ili lukovica izmiješamo u miješalici sa 100 ml vode, ocijedimo i spremamo u hladnjak. Uzimamo triput na dan, po dvije žlice soka. Listove spravljamo kao špinat ili ih dodajemo salati.

bijeli luk, češnjak lat.Allium sativum

porodica: alliaceae, lukovi

Češnjak je još od davnina cijenjen i kao dijek i kao začin. Dlaši su
p_reci vjerovaki da češnjak tjera zde demone i štiti odzmijskidi ugriza. Srčki povjesničar 3~ferodot bilježi da su se pri gradnji egipatskih piramida radnici hranili češnjakom, lukom i rotkvom kao glavnim povrćem. K srednjem vijeku stanovnici tlurope njime su se barem djelomično štitili od zaraze kugom. Danas se češnjak smatra najdjelotvornijim sredstvom protiv ovap- njenja žila i mnogih drugih civilizacijskih bolesti, liti ris češnjaka kod velike većine ljudi u visokorazvijenim zemljama i dan-danaspobuđuje otpor.

droga:
Allii satrt bulbus: Koristimo svježe lukovice, česna ili gotove pripravke.
Stanište i rasprostranjenost
Domovina češnjaka vjerojatno je Azija. Uzgajamo ga u vrtovima i na poljima.
Srodne vrste:
Kod nas rastu brojne vrste divljeg češnjaka, od kojih u svrhu liječenja koristimo samo medvjedi luk i planinski srijemuš medvjeđi luk
Sastav i aktivne tvari :
Sastojke češnjaka dijelimo u one koji se izvorno nalaze u biljci (genuini) i na one koje nastaju zbog djelovanja enzima i drugih reakcija razlaganja. Isprva su u češnjaku prisutni glutamilpeptidi i cisteinsulfoksidi (aminokiseline sa sumporom). Pri enzimatskom razlaganju cisteinsulfok- sida aliina s enzimom aliinazom, preko meduprodukata, nastaje alicin (tio- sulfinat). Tiosulfinati se nalaze samo u svježim pripravcima. Zbog nestabilnosti, iz njih pri daljnjim reakcijama nastaju sekundarni sulfidi, ajoeni i vinilditiini. Sulfidi, osobito dia- lilsulfid, češnjaku daju karakterističan miris.

Češnjak sadrži još i peptide sa sumporom, vitamine, lipide, steroide, mineralne tvari i elemente u tragovima, primjerice selen. Količina sastojaka u biljci vrlo je nestalna s obzirom na podneblje, vrijeme branja, način spravljanja i izvor.
Djelovanje i uporaba: Djelovanje češnjaka je višestrano: antibiotičko, antibakterijsko, antimikotičko, snizuje lipide, sprječava sljepljivanje krvnih pločica i nastanak rrombova (krvnih ugrušaka), produljuje vrijeme srušanja krvi, povećava fibrinolitičku aktivnost, olakšava rastvaranje trombova, utječe na imunološki sustav (imunološku modulaciju), povećava otpornost prema infekcijama. Odredeni znakovi bolesti koji prate povišen krvni tlak pod njegovim se utjecajem ublažavaju. Djeluje na sistolički i di- ;astolički krvni tlak (osobito njegovi peptidi koji sadrže sumpor). Češnjak sprječava nastanak ate- roskleroze, tako što onemogućuje taloženje masnoća u žilama. Sprječava nastanak slobodnih radi- kala i podržava tjelesne zaštitne mehanizme koji razgrađuju slobodne radikalei Češnjak štiti poseban oblik kolesterola (LDL-kolesterol) koji slobodni radikali (>slobodni radikali, str. 25) zahvaljujući njegovu utjecaju ne mogu mijenjati. Tako češnjak neposredno i posredno utječe na ovapnjivanje žila. Češnjaku gerijatriji ima značajnu ulogu. U narodnoj medicini koristi se i protiv crijevnih parazita. Zbog antibiotičnog djelovanja češnjaka, njime je u toplijim krajevima preporučljivo natrljati meso. Narodi koji pri kuhanju često koriste češnjak manje su podložni bolestima žila, osobito aterosklerozi. Brojni liječnici preporučuju češnjak kod želučanih i crijevnih bolesti, kod izmjenjivanja proljeva sa zatvorom, kolika, nepravilne razgradnje u crijevima povezane s nas- :ankom plinova, pri lošem teku te jetrenim i žučnim tegobama, kod oboljenja dišnih putova, opće slabosti nakon infekcija i kod raka. Bolesnici koji imaju višak želučanog soka teško podnose češnjak. Češnjak je jeftino, ali učinkovito sredstvo za očuvanje tjelesnih i duševnih sposobnosti do visoke starosti.
Neželjena djelovanja:
Nema ih. Svima koji teško podnose češnjak pre- proručujemo uljnu iscrpinu ili gotove pripravke.
pripravci:
Prosječna je dnevna doza 4 g svježeg češnjaka ili gotovi pripravci sa 4-10 mg aliina, u obliku praha, kapsula i si.
tlnktura:
40 dag svježeg narezanog češnjaka namočimo u 100 ml 70%-tnog alkohola i ostavimo da odstoji 10 dana. Koristimo po 15-20 kapi tinkture na dan.
ulje:
Cijela ili jednom prerezana česna prelijemo vrućom vodom i ostavimo da stoje 15 minuta. Osušimo ih krpom ili papirom. Prelijemo ih približno dvostrukom količinom maslinova ulja. Takvo ulje koristimo za salate ili ga uzimamo triput na dan, po jednu jušnu žlicu.

crveni luk, kapula lukovi lat.Allium cepa

crveni luk, kapula lukovi porodica: Alliaceae

narodnoj medicini luk koristimo slično kao češnjak, kod bolesti krvožilnog sustava, kod želučanih i crijevnih tegoba te kašlja ipradidada. Hulje u svakom domaćinstvu poznat kao povrće i začin. TJrijeme je i da pri liječenju lakših bolesti dobije mjesto koje zaslužuje.

droga:

ALLII CEPAE BULBUS: Koristimo svježi luk i svježe pripravke.

Stanište i rasprostranjenost

Crveni luk uzgajamo u vrtovima i na poljima, a osim njega uzgajaju se i druge vrste luka, kao što luk vlasac i zimski luk. Domovina mu je srednja Azija.

Srodne vrste:

češnjak, medvjedi luk,

Sastav i aktivne tvare

Glavni su sastojci cikloaliini (2%). Potječu od aminokiselina koje sadrže sumpor. Pri oštećenju lukova staničja od njih nastaju tiosulfinati, cepaeni (sulfinildisulfidi), disulfidi i polisulfidi te tioeni Osim spojeva koji sadrže sumpor, u luku se nalaze i adenozin, kao i tragovi prostaglandina. Luk sadrži 15% fruk- tozana. To su polisaharidi koji se razlažu na fruktozu, inulin i pektine. Važni su i različiti flavonoli, npr. kvercetin. Suze izaziva propantial-oksid koji nastaje od alicina.

Djelovanje i uporaba-.

Potiče izlučivanje probavnih sokova, pa time i probavu. Djeluje na cjelokupni probavni sustav sa svim pripadajućim žlijezdama, kao što su jetra, žučni mjehur i gušterača. Istodobno djelu je i antibakterijski te na crijevne bakterije uzročnike bolesti, a potiče rast normalnih bak terija Coli (>pektini, str. 16). Luk potiče dvanaes- nik na izlučivanje više hormona sekretina, koji putem krvi dalje utječe na gušteraču, a onda pak tako stvara više probavnih enzima. Gušterača izlučuje enzime za probavu bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća. I luk sadrži enzime, npr. glukokinin, koji kao inzulin gušterače utječe

na metabolizam šećera i tako snizuje razinu šećera u krvi. Ublažava grčeve probavnog sustava i djelu je protiv crijevnih nametnika. Potiče izlučivanje tekućine i sprječava nakupljanje tekućine u noga ma, trbuhu, jetri, plućima ili osrčju. Ne utječe samo na bubrege, nego i poboljšava rad srca, jer širi koronarne žile i poboljšava prokrvljenost srčanog mišića, povećava protok krvi i utječe na oslabljeno srce. Pripravci od luka sa šećerom djeluju blago, ali ravnomjerno kod promuklosti, suhih katara dišnih rmtova i upale grla. Blagotvorno djelovanje kod prehlada objašnjavamo time što hlapive tvari koje djelomično izlučujemo preko pluća opuštaju grčeve : potiču izlučivanje bronhijalnih žlijezda. Luk ima antiastmatičan učinak, što je dokazano pokusima na životinjama kao i u laboratoriju (in vivo i in litro).

Pripravci:

Česta uporaba pri pripremanju hrane, osobito svježeg luka, sprječava nastanak najrazlicitijih bolesti.

Sirup od luka_:

Dva velika luka narežemo na kolutove, pospe mo kandis šećerom i ostavimo da odstoji preko noći. Kako bismo spriječili širenje neugodna mirisa, posudu trebamo što bolje poklopiti. Sok koji se izluči procijedimo i spremimo u hlad njak. Kod kašlja i promuklosti više puta na dan uzimamo po jednu jušnu žlicu soka. Taj sok, koji više nema izražen okus po luku, preporu čuje se djeci kod svih bolesti dišnih organa.

Veliku glavicu luka zgnječimo, prelijemo sa 100 ml vode, ostavimo da odstoji 2 sata, potom sok ocijedimo i prokuhamo sa 150 g šećera. Možemo uzeti i kandis šećer.

Svježi sok od luka_:

Spravljamo ga u električnoj miješalici. Pijemo ga u obliku kure, 4-6 tjedana. Započinjemo jednom čajnom žličicom i količinu postupno povećavamo do pet jušnih žlica soka na dan.

OBLOZI:

Kod lakših opeklina i ozeblina na oboljele dijelove stavljamo narezani svježi luk. Jednako postupamo i kod uboda insekata; tako ublažavamo bolove i sprječavamo nastanak oteklina.

Neželjena djelovanja:

Nisu poznata. Neki ljudi teško podnose svježi luk. Preporučujemo im juhu od luka kakva se kuha u Francuskoj.

OBIČNA VRKUTA, GOSPIN PLAŠT, VIRAK lat.Alchemilla xanthochlora ROTHM.

porodica: rosaceae ruže

droga:

Alchemillae herba: Ubiremo zelen bez kori­jena i dobro je osušimo. Bez mirisa je, a okus je blago trpak i gorak. Možemo ubirati i samo listo­ve (Alchemillae folium).

Stanište i rasprostranjenost

Različite vrste rastu na livadama, pašnjacima i kamenitim tratinama na rubovima šuma, osobito u gorskim i planinskim dijelovima.

Srodne vrste:

U Hrvatskoj raste nešto više od desetak vrsta gospina plašta, koje razlikuju samo stručnjaci. U svrhu liječenja točno odredivanje i nije potrebno jer sve vrste sadrže slične aktivne tvari. U farma­ceutskoj se literaturi pod nazivom gospin plašt {Alchemilla vulgaris L.) nalazi više različitih vrsta. U Švicarskoj se najviše cijene vrste s dlanasto razdijeljenim listovima koje kod nas rastu u planinskom pojasu.

Sastav i aktivne tvare

Unatoč iznimnoj popularnosti u narodnoj medi­cini, gospin je plašt razmjerno neistražen. Glavni su sastojci trjeslovine katehinskog tipa, različiti flavonoidi, ponešto gorkih tvari i saponina te ma­nje količine hlapiva ulja.

Djelovanje i uporab a

Djeluje kao adstringens i blago opušta grčeve (spazmolitik). Zbog spazmolitičkog djelovanja upotrebljava se za želučane i crijevne bolesti, oso­bito za proljeve. Preporučuje se i za ženske bo­lesti, osobito za prejako mjesečno krvarenje. Gospin se plašt još češće koristi izvana, kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu, za ispiranje rana i mje- hurastih kožnih ekcema. Neki ga osobito pre- poručaju u obliku sjedećih kupelji ili za ispiranje kod bijelog pranja.

Pripravci:

čaj:

Dvije čajne žličice droge prelijemo vrućom vodom i ostavljamo da odstoji 10 minuta. Pijemo do tri ša­lice uvijek svježe spravljenog čaja na dan.

Čajne mješavine:

Kod tegoba s menstruacijom prikladna je mješavi­na koju pijemo dulje vrijeme:

zelen gospinog plašta Alchemillae herba 20 g

zelen poljske preslice Equiseti herba 20 g

koprivina zelen Urticae herba 20 g

rusomačina zelen Bursae pastoris herba 20 g

srčenjakov podanak Tormentillae rhizoma 20 g

Uvarak spravljamo od dviju do triju čajnih žličica mješavine i u manjim gudjajima pijemo po jednu do dvije šalice čaja na dan.

kupelji:

Za sjedeću kupelj spravljamo mješavinu od gospi­nog plašta, hrastove kore, preslice i zobene slame. 50-60 g mješavine stavljamo u 1 litra hladne vode, grijemo do vrenja i ostavljamo da stoji 10 minuta. Iscrpinu dodajemo sjedećoj kupelji.

Uporaba u veterini:

Kao i sve vrste droga s trjeslovinama, gospin plašt koristimo za čišćenje rana i dragih kožnih bolesti. Osušeni gospin plašt u sijenu okrjepljuje životinje i jača njihovu otpornost.

Neželjena djelovanja:

Kod ove razmjerno blage droge ne očekuju se nuspojave. Vrlo je prikladna za djecu

OBIČNA TURICA lat. Agrimonia eupatoria L.

porodica: rosaceae ruže
Turica u antici bila jedna od najcjenjenijih ljekovitih biljaka. Dljezina se popularnost do danas očuvala u narodnoj medicini, dohjoj suvremena medicina ne posvećuje osobitu pozornost. [Redovnih tituJa/rid S/rado. 0/pjesničkoj zdirci JVor/u/us os/aa/o nanije izvješća o tome haho se turica u 9. stoljeću u obhihu obloga horistiha za zacjehjivanje rana. Dahva se primjena očuvaha do danas, a pridružila joj se i uporaba hod jetrenih bohesti. Durica je u dtmerici i danas vrlo cijenjena Ijehovita biljha.
DROGA:
AgRIMONIAE HERBA: Cijelu zelen ili samo listove ubiremo u početku cvatnje (lipanj ili srpanj), kad je količina aktivnih tvari najveća. Suha droga nema mirisa, dok joj je okus blago trpak i gorak. Zbog sveopćeg ljekovitog djelovanja, ta droga pripada u svaku priručnu ljekarnu.
sdfStanište i rasprostranjenost
Raste na suhim livadama, u grmlju i šumskim rubovima, od nizine do planinskog pojasa.
Srodne vrste:
Velika krvara {Sanguisorba officinalis L.), koja također pripada porodici ruža, sadrži slične aktivne tvari kao i turica. Raste na vlažnim livadama. Osušena zelen je zbog katehinskih trjeslovina dobar adstringens. Njezina se uporaba preporučuje kod upalnih procesa u ustima i ždrijelu, kod krvarenja i upalnih procesa sluznica.
Sastav i aktivne tvare
Sadrži eterično ulje (0,2%), trjeslovine kate- hinskog tipa (5%), ponešto triterpenskih gorkih tvari, flavonoide, kremenu kiselinu te druge mineralne tvari.
pripravci:

Uporaba u veterini:
Suhu turičinu zelen dodajemo hrani životinja koje imaju crijevne tegobe. Čaj koristimo za ispiranje rana i čireva. Iz izmrvljene suhe zeleni sa svinjskom mašću možemo spraviti i jednostavnu mast za zacjeljivanje rana i zaustavljanje krvarenja (>gavez, str. 226).
Neželjena djelovanja:
Kod preporučene uporabe nisu zabilježena.
Djelovanje i uporaba:
Djelovanje droge je mnogostrano. Kao trjeslovin- ska droga, djeluje kod lakih, nespecifičnih, akutnih proljeva i svih želučanih te crijevnih tegoba. Turica je osobito djelotvorna kod tegoba koje nastaju zbog nedostatnog izlučivanja probavnih enzima i slabog izlučivanja žuči. Koristimo je kod žučnih kamenaca i pijeska. Poboljšava otjecanje žuči, pa sprječava nastajanje manjih žučnih kamenaca i ublažava grčevite bolove. Pritom djeluju gorke tvari i hlapivo ulje. Djelotvorno je sredstvo za zacjeljivanje rana i ispiranje kod upalnih procesa desni i ždrijela. Često je kombiniramo s ostalim drogama u čajnim mješavinama.
čaj:
Od dviju čajnih žličica mješavine spravljamo opa- rak i pijemo po tri šalice na dan. Koristimo ga dulje vrijeme. Prikladan je i za grgljanje i ispiranje rana.
Čajne mješavine: >kadulja, str. 212
Kod jetrenih tegoba neko vrijeme možemo piti
mješavinu:
turičina zelen Agrimoniae herba 40 g
broćikina zelen Galii veri herba 30 g
lazarkinjina zelen Asperulae herba 30 g
Od dviju čajnih žličica mješavine spravljamo opa- rak i pijemo po tri šalice čaja na dan, najbolje u obliku kure.
Kod bubrežnih tegoba, pijeska i kamenaca, koristimo mješavinu:
turičina zelen Agrimoniae herba 40 g
korijen zečjeg trna Ononidis radix 30 g
brezov list Betulae folium 30 g
Od dviju čajnih žličica mješavine spravljamo opa- rak i pijemo po dvije do tri šalice na dan.
Zatvara, umiruje i protiv grčeva djeluje ova mješavina, prikladna i za djecu:
turičina zelen Agrimoniae herba 20 g
kaduljin list Salviae folium 20 g
kupinin list Rubi fruticosi folium 20 g
kamiličin cvijet Matricariae flos 20 g
list paprene metvice Menthae pip. folium 20 g
Od dviju čajnih žličica mješavine spravljamo opa- rak koji pijemo triput na dan, pola sata prije jela.